“Čuvarkuća” posetila Selenču, selo čuveno po šarenim nošnjama, slatkišima sa makom i organskoj hrani

“Čuvarkuća” je posetila Selenču, selo koje je poznato po raskošnim nošnjama, dobrosusedskim odnosima i predivnim slatkišima, zajedno sa meštanima proslavila 260 godina od osnivanja sela.

Upravo ovaj jubilej je Fondacija 021 sa svojim partnerima uzela kao povod za dan održavanja kulturne manifestacije “Čuvarkuća”, sa ciljem afirmacije i promocije bogatstva kulture i baštine u Vojvodini, sa akcentom na vekovima zastupljeno slovačko nasleđe Selenče, ali i tradicije mnogobrojnih nacionalnih zajednica koje žive u Selenči i okolnim mestima.

Na ovom događaju meštani i svi gosti imali su priliku da uživaju u čuvenim gombocama i drugim slatkišima, ali i da prisustvuju bogatom kulturno-umetničkom programu, koji je uključivao tradicionalne igre svih naroda koji stanuju u opštini, uključujući Slovake, Hrvate, Srbe i Mađare, a koji je Fondacija organizovala u saradnji sa KUD Branko T. Radičević iz Bečeja.

Jedna od žena koja je učestvovala u pravljenju kolača, Ružica Predojević, rekla je za 021 da Selenčani vole dobro da jedu i da ugoste ljude. Kako je objasnila, jedan od glavnih sastojka poslastica u Selenči je mak.

“Mi slatkiše uglavnom pravimo sa makom. Recimo štrudle, koje najčešće ljudi širom pokrajine prave sa orasima, mi uglavnom pravimo sa makom ili rogačem. Ima jedan kolač ovde sa brašnom, rogačem i masti, to smo mi svi jeli kad smo bili mali. Mene je moja mama naučila da pravim, a nju njena, i tako dalje. Zovemo ga ‘stogodišnji kolač’. Ovde se još jedu i gomboce, saljnjaci i pite sa jabukama”, rekla je Ružica.

Nakon zakuske, gosti su prešli u Dom kulture, gde je bila prikazana izložba i održan kulturno-umetnički program.

Na spratu Doma kulture bila je postavka Etno muzeja, koji postoji već 17 godina. Udruženje “Etno sekcija” postoji 35 godina, i od njegovog nastanka tu je bila Viera Štreharski, profesorica slovačkog jezika u penziji, koja stoji iza više od 60 izložbi.

“Najstarija nošnja koja se može videti na izložbi je iz 1905. godine. To je košulja moje bake. I dan danas kad je vidim osećam taj miris i jave se uspomene. Zato ne postoji taj novac za koji bih je prodala. Sve stvari koje su izložene ovde su deo zaostavštine. Iako se neke od tradicija više ne primenjuju, mladi bi trebalo da znaju za njih”, rekla je za 021 Štreharski.

Među nekim zanimljivim pričama na koje je skrenula pažnju prisutnima bila je ta i da su žene iz Selenče dugo bile poznate po tkanju. One su tako nekada tkale džakove koje bi kasnije prodavale u okolnim gradovima, kako bi sebi kupile skupu nošnju.

“Nošnje u Selenči inače su među najšarenijim nošnjama u slovačkoj tradiciji, čak su često i muškarci nosili košulje izrazito roze boje sa raskošnim ukrasima. A i suknje su često bile kraće nego što se to ranije nosilo”, rekla je Štreharski u šali.

Prava prezentacija šarenila kulturnog nasleđa Vojvodine odvijala se u svečanoj sali Doma kulture gde su nastupili plesači iz raznih krajeva. Publika je sa uživanjem gledala igre kulturno-umetničkih društava iz Bečeja, Bača i Selenče. Nastupili su predškolska ustanova “Kolibri” Selenča, OŠ “Jan Kolar” Selenča, KUD “Jan Kolar” Selenča, KUD “Mladost” Bač, ŽPS UG “Tragovi šokaca” Bač, KUD “Petefi Šandor” Bečej i KUD “Branko T. Radičević” Bečej.

Posetioci su potom imali priliku da prisustvuju svečanom otvaranju izložbe dela poznatih slikara koji stvaraju na našem području, koja su nastala u okviru likovne kolonije. Multikulturalnost i bogastvo Vojvodine iz svojih uglova na platnu su predstavili Đorđe Kovačev, Đorđe Beara, Pavel Pop, Marta Kiš Buterer, Daniela Morariu, Dominika Morariu i Đerđi Ačai, kao i vajar Andreja Vasiljev Baćo.

Celodnevna zabava završena je uz zakusku u sali Doma kulture.

Ovo je četvrta manifestacija, od ukupno 12 (prva u Bačkom Petrovom Selu, druga u Aradcu, treća u Kupinovu), u okviru projekta koji realizuje Fondacija 021 Novi Sad sa partnerima nevladinim organizacijama: CeSER iz Rume, Centar za razvoj civilnog društva iz Zrenjanina i KUD Branko T. Radičević iz Bečeja. Planirana je i centralna završna manifestacija koja će biti organizovana u Novom Sadu.

Realizaciju projekta finansijski podržava Evropska Unija (europa.rs); Balkanski fond za demokratiju Nemačkog Maršalovog fonda SAD i ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu (www.norveska.org.rs). Cilj projekta je promocija zajedništva i saradnje nacionalnih, verskih i kulturnih zajednica u Vojvodini sa parolom da je “Vojvodina naša kuća”.