Gordana Stanković, simpatična i energična žena je za projekat “Žene u medijima” podelila svoju priču I iskustvo sa ulica Novog Sada, kao jedna od svega 10 žena koje profesionalno voze taksi vozila.
Da li udruženja imaju problem da zapošljavaju žene?
Ne, naprotiv. Postoje ljudi koji kada zovu, traže baš ženu vozača. Osećaju se bezbednije. Žene, deca, stari ljudi kojima je potrebna posebna pomoć. Ne kažem da muškarci neće da pomognu, ali konkretno, pre neki dan sam vozila devojku sa nekim oblikom paralize. I tražila je meni pomoć pri ulasku u zgradu, a ne bi je tražila od kolege. Ima tih specifičnih sitacija. Na primer nekada majke zovu taksi samo da prevezu decu i prijatnije im je da je vozač žena. Jednom su me čekali da pređem ceo grad, čekali me iako sam bila daleko, jer su hteli da baš žena preveze devojčicu.
Da li svako udruženje ima onda žene u svojim redovima? To bi bio dobar poslovnim potez.
Bio bi, ali nema puno žena koje bi da voze. Verovatno se ne osećaju sigurno.
Da li postoje mehanizmi zaštite?
Bili su ranije panik tasteri, treba ponovo da se uvedu, to bi bilo odlično. Preko GPS-a svi znaju vašu lokaciju i mogu da dođu brzo do vas. Jer ukoliko postoji opasnost, nije važno da li ste žena ili mušarac, svi smo podjednako izloženi riziku.
Kako je Vaša porodica odreagovala na Vaš izbor zanimanja?
Roditelji su bili malo uplašeni, delovalo im je nesigurno. Muž je bio podrška uvek, on je bio tu kad god je trebalo – da pomogne oko odabira, održavanja automobila dok sam još uvek vozila svoje sopstveno vozilo, a deca vole to što uvek imaju prevoz. Imam podršku od njih.
Kako odreaguju stranke kada vide ko ih prevozi?
Uglavnom im je to veoma zanimljivo, jer nisu navikli. Jednom mi je ušao jedan gospodin u automobil i kada me je video kaže „mene nikada nije vozila žena“. Ja mu kažem „Hoćete da zovem drugo vozilo?“, a on odgovara „ne, biće u redu ovog puta“ i ćuti. Pitam ga ja kako to misli da ga nikada nije vozila žena? A majka, sestra, tetka? Kaže on, „ne, nikada me nije vozila žena“. Ja ga odvezla na odredište, on izlazi i ostavlja bakšiš.
Možda ste mu promenili mišljenje o ženama vozačima?
Ja se nadam.
Šta mislite o pričama da su žene loši vozači?
– To je učestalo, mada mislim da to uopšte nema veze sa polom. Ja znam masu muškaraca koji su toliko loši vozači da ja sa njima nikako ne sedam u vozilo. Stvar je afiniteta, neko voli, neko ne voli, nekom ide, nekom ne ide. Moja koleginica ima sve kategorije. Što veće vozilo, to bolje.
Ne date na žene?
– U principu, ne. Branim žene, ako ništa drugo, ono bar po službenoj dužnosti, žena ženu.
Da li biste preporučili ovu profesuju drugim ženama?
– Da, zato što ostavlja dovoljno vremana za sve ostalo. Ukoliko ste majka mladog deteta, vi možete da to dete odvedete u vrtić i da ga pokupite i da uzmete slobodne dane ako je dete bolesno i da odete na roditeljski kada god treba… Jer radno vreme sami određujemo. Jedino što je posao visokog rizika, ali nije jedni: isto je i ženama koje rade noću u apotekama, u kaladionicama, menjačnicama, prodavnicama. Sve su to poslovi visokog rizika.
Tanja Lalić