Žene sa invaliditetom imaju iste zdravstvene, reproduktivne i seksualne potrebe, prava i slobode kao i žene bez invaliditeta, ali se ipak pri ostvarivanju tih prava suočavaju sa nerazumevanjem i diskriminacijom.
Predsednica Centra “Živeti uspravno” Milica Mima Ružičić Novković ima posledice cerebralne paralize:
“U leto 2005. obavila sam sve moguće preglede jer smo moj muž i ja planirali da imamo decu. Ginekologu sam zadržala prst unutrašnjim mišićima jer me je jako bolelo i uplašili smo se i on i ja. Čovek nije znao kako da reaguje. Mislim da pre mene nije imao nikog sa sličnom situacijom. Tada me je zabrinula potvrda činjenice za koju su mi ranije unutar pokreta rekli – da žene s invaliditetom ili retko odlaze na preglede koji se tiču reproduktivnog zdravlja ili ne odlaze uopšte”, priča Milica.
Pored dobre namere i želje da sve bude kako treba, ono što je prisutno gotovo kod svih, uglavnom ginekološkinja, koje su je pregledale jeste nedovoljna upućenost i odnos prema njenom telu kao prema nečem neskladnom, od čega se može očekivati svašta, ali ne i ono što je osnovni predmet ginekološkog interesovanja, objašnjava Milica Ružičić Novković.
Ipak ona ističe da je pored ginekologa u Žablju, gde je odrasla, imala samo pozitivna iskustva i sa ginekološkinjom Željkom Vinarž, zaposlenom u Zavodu za zdravstvenu zaštitu studenta Novi Sad, koja smatra da je jako važno da sa svojim pacijentikanjama sa invaliditetom ima lep, topao, ljudski odnos.
“Mi smo imali, u prethodnih 16 godina koliko ja radim, jedan broj devojaka sa invaliditetom, koje su sve uvek bile moje pacijentkinje. One ne čekaju na pregled, uvek imaju prednost i obično budu u pratnji personalnog asistenta ili sestre, koji su tu da ukažu pomoć da pregled ne bi bio otežan. Nema uvek potrebe da se pacijentkinje sa invaliditetom penju na ginekološki sto, važno je da pregled bude što manje diskomforan”, navodi Željka Vinarž i dodaje da do kraja godine treba da stigne ginekološki sto prilagođen potrebama pacijentkinja sa invaliditetom.
Iako se reproduktivno zdravlje žena sa invaliditetom ne razlikuje od zdravlja žena bez invaliditeta, ukorenjene predrasude o seksualnosti, odnosno aseksualnosti žena sa invaliditetom ukazuju na diskriminatoran odnos društva i institucija prema ovim ženama. U takvom drušvenom ambijentu pitanje je u kojoj meri danas u našoj zemlji žene sa invaliditetom imaju mogućnost da samostalno odlučuju o svom seksualnom životu i reproduktivnom zdravlju, naročito u pogledu toga da li će biti majke, smatra sagovornica iz organizacije “Iz kruga – Vojvodina” Ivana Nikolić.
Prema njenim rečima, predrasuda o aseksualnosti žena sa invaliditetom vodi do zaključka da ako one nemaju potrebu za seksualnim odnosom onda i nije potrebno da brinu o svom reproduktivnom zdravlju i zaštiti.
Organizacija za podršku ženama sa invaliditetom „Iz kruga – Vojvodina“ je od 2008. godine započela organizovanje ginekoloških pregleda za žene sa invaliditetom iz Novog Sada.
„Te godine na našu inicijativu, a uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo kupljen je hidraulični ginekološki sto koji se nalazi na Klinici za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Vojvodine. Nakon toga, 2010. godine kupljen je drugi hidraulični ginekološki sto koji se nalazi u Domu zdravlja u Novom Sadu na Limanu“, kaže Ivana Nikolić i dodaje da se pregledi mogu zakazati preko organizacije, kao i da je ženama sa invaliditetom obezbeđen prevoz od kuće do Doma zdravlja i nazad.
Ona ocenjuje da je osnovni problem pri ostvarivanju reproduktivnih prava žena sa invaliditetom pristupačnost usluge.
“Naše zdravstvene ustanove i dalje su nedovoljno pristupačne ženama sa invaliditetom. Jedna od glavnih prepreka jesu ginekološke stolice, ali ne samo to. Arhitektonska nepristupačnost podrazumeva neprilagođen prilaz zgradama, zatim nepristupačni toaleti, liftovi i slično. Svi ovi uslovi moraju biti ispunjeni da bi žena sa invaliditetom došla do ordinacije u kojoj je hidraulična ginekološka stolica”, kaže Ivana Nikolić.
Iz Gradske uprave za zdravstvo tvrde da Dom zdravlja Novi Sad već duži vremenski period posebnu pažnju posvećuje pristupu objektima i opremanju ordinacija za osobe sa invaliditetom. “Osim akcija koje su organizovane za osobe sa invaliditetom, popravljaju se i grade pristupne rampe, otklanjaju barijere u kretanju kroz objekte i ambulante, a u četiri objekta Doma zdravlja Novi Sad postoje stolovi za ginekološki pregled osoba sa invaliditetom”, kažu iz Gradske uprave za zdravstvo i ističu da su iz budžeta Grada Novog Sada, ove godine izdvojena sredstva za nabavku stola za ginekološki pregled osoba sa invaliditetom.
Podaci o broju stolova, odnosno stolica prilagođenih ženama sa invaliditetom iz organizacije “Iz kruga – Vojvodina” razlikuju se.
“Za sad u Novom Sadu postoje dve hidraulične stolice, a pored toga nalaze se u pet beogradskih opština, u Bačkoj Topoli, Somboru, Nišu, Užicu, Kraljevu, Kragujevcu i od prošle godine u Zrenjaninu”, kaže Ivana Nikolić.
Dugo godina naš zdravstveni sistem bio je usmeren na lečenje dok se malo govorilo u prevenciji. Poslednjih godina postoji sve više kampanja koje ukazuju na važnost redovnih preventivnih pregleda, ali je pitanje da li se u tim kampanjama obezbeđuje dostupnost informacija i ženama sa invaliditetom.
“Kada je reč o ženama sa oštećenjem sluha, pitanje je u kojoj meri i kako su ove žene informisane o svom zdravlju i načinima ostvarivanja zdravstvene zaštite. Isto se odnosi i na žene sa oštećenjem vida. To je svakako problem i kada se govori o komunikaciji između lekara i ove grupe žena. Zdravstvena zaštita treba da bude jednako dostupna svima, kako žene sa invaliditetom ne bi bile nevidljive za zdravstveni sistem”, zaključuje Ivana Nikolić.
Prema standardnim pravilima Ujedinjenih Nacija za izjednačavanje mogućnosti koje se pružaju osobama sa invaliditetom, države treba da podstiču puno učešće osoba sa invaliditetom u porodičnom životu. One treba da se zalažu za ostvarenje njihovog prava na lični integritet, kao i da obezbede da osobe sa invaliditetom ne budu zakonom diskriminisane u pogledu seksualnih odnosa, braka i roditeljstva. Takođe osobama sa invaliditetom ne sme se uskratiti mogućnost da dožive sopstevnu seksualnost, da imaju polne odnose i postanu roditelji.
“Šta je ključ? S(amo)poznaja tela kao jedinstvenog kako god da izgleda i kako god da funkcioniše jer da izgledamo i funkcionišemo jednoobrazno, mnogo toga danas ne bi bilo deo našeg iskustva, a i bez opšte perspektive, ja sam u svakom trenutku svesna svog tela i zadovoljna sam njime i time kako izgledam”, zaključuje Milica Ružičić Novković.
Katarina Vuksanović